Antimikrobna rezistencija

Antimikrobna rezistencija (AMR) se javlja kada mikroorganizmi, uključujući bakterije, viruse, gljivice i parazite, postanu sposobni da se prilagode i rastu u prisustvu lijekova na koje su prije bili osjetljivi. Antibiotici su bili revolucionarno otkriće u medicini, ali prekomjerna upotreba antibiotika je dovela do rasta broja bakterija koje su otporne na liječenje antibioticima. Prema podacima od strane Svjetske zdravstvene organizacije, smatra se da antibiotska rezistencija predstavlja jednu od vodećih prijetnji javnom zdravstvu u 21. vijeku. Prema istraživanjima procjenjuje se da je u 2019. godini antibiotskom rezistancijom bakterija uzrokovano 1,27 miliona smrtnih slučajeva. Procjenjuje se da do 2050 godne, od antimikrobne rezistencije godišnje će umirati do 10 miliona ljudi. Dosadašnja istraživanja identificirala su šest vodećih patogena povezanih sa smrtnim slušajevima AMR u 2019. godini, a to su: Escherichia coli, Staphylococcus aureus, Klebsiella pneumoniae, Streptococcus pneumoniae, Acinetobacter baumannii i Pseudomonas aeruginosa ^[1]. 

Antimikrobna rezistencija kao pojava nije novost, Aleksandar Fleming je 1945 godine u svom govoru pri prijemu Nobelove nagrade za medicinu, upozorio na rizik od neizbježne pojave otpornosti na antibiotike, a koja je već tada bila primijećena u laboratorijama. Na žalost predikcije Aleksandra Fleminga su se ispostavile tačnim, sve veća nekontrolisana i prekomjerna upotreba lijekova, te smanjena proizvodnje novih lijekova od strane farmaceutske industrije doveli su do ubrzanog razvijanja antimikrobne rezistencije zadnjih dvadeset godina. Nepropisno propisivanje lijekova koji imaju subinhibitorne i subterapeutske koncentracije antibiotika mogu aktivirati određene promjene u bakterijskom genomu, potaknuti horizontalni transfera gena ili mutagenezu. Ovakve promjene i dešavanja doprinose razvoju antimikrobne rezistencije i jačanju virulencije bakterijskih sojeva ^[2]. 

Pored toga što antimikrobna rezistencija može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih kompliikacija i fatalnih ishoda, ona također uzrokuje i značajan ekonomski teret zdravstvenom sektoru. Produžena hospitalizacija pacijenata sa perzistentnim infekcijama, upotreba različitih antibiotika i terapija koje ne donose rješenje i potreba za povećanim brojem osoblja u bolnicama su neke od posljedica rastuće pojave antimikrobne rezistencije. Prema dosadašnjim istraživanjima, troškovi liječenja otpornih infekcija mogu biti do deset puta veći u odnosu na troškove liječenja infekcija koje se mogu uspješno liječiti antibioticima. Na primjer, samo u Europi se procjenjuje da je antimikrobna otpornost povezana s godišnjim troškovima većim od devet milijardi eura ^[3]. 

Danas, antimikrobna rezistencija je prepoznata kao važan problem od strane zdravstvenog sektroa, naučnih zajednica ali i društva u cjelini. Programi upravljanja antimikrobnom terapijom imaju za cilj optimizirati upotrebu antibiotika, smanjiti nepotrebne recepte i minimizirati razvoj otpornosti. Ono što je potrebno jeste proširiti programe upravljanja antimikrobnom terapijom i na ljekare porodične medicne u zajednici, gdje postoji velika upotreba antibiotika. Potrebne akcije za smanjenje zloupotrebe antibiotika i neodgovarajućeg propisivanja antibiotika bi trebalo razmotriti idućim koracimna: 

1. Informativne kampanje za potrošače: edukacija pacijenata o primjerenoj upotrebi antibiotika i opasnostima otpornosti na antibiotike može pomoći u smanjenju potražnje za antibioticima. Ovo može uključivati kampanje javne svijesti i edukacijske materijale/letke u čekaonicama zdravstvenih ustanova.
2. Informacije i obuke za zdravstvene radnike: održavanje obuka o načelima upravljanja antimikrobnom terapijom i primjerenoj upotrebi antibiotika može pomoći ljekarima u donošenju informiranih odluka o propisivanju antibiotika. Ovo može uključivati stalno stručno usavršavanje, seminare, panel diskusije ili online webinare.
3. Unaprijeđeni dijagnostički testovi za donošenje odluka o liječenju: brzi dijagnostički testovi mogu pomoći u identifikaciji specifičnih bakterija ili virusa koji uzrokuju infekciju, omogućavajući ljekarima propisivanje ciljanih terapija umjesto širokog spektra antibiotika.
4. Revizije recepata: redovna analiza i pregled uzroka propisivanja mogu pomoći u identifikaciji područja pretjerane ili nepravilne upotrebe antibiotika. 

Tea Bećirević, Mr.sci

Reference:

Antimicrobial Resistance Collaborators. “Global Burden of Bacterial Antimicrobial Resistance in 2019: A Systematic Analysis.” Lancet (London, England) 399, no. 10325 (February 12, 2022): 629–55. https://doi.org/10.1016/S0140-6736(21)02724-0.

Dadgostar, Porooshat. “Antimicrobial Resistance: Implications and Costs.” Infection and Drug Resistance 12 (2019): 3903–10. https://doi.org/10.2147/IDR.S234610.

Viswanathan, V. K. “Off-Label Abuse of Antibiotics by Bacteria.” Gut Microbes 5, no. 1 (2014): 3–4. https://doi.org/10.4161/gmic.28027.

---

^[1] Antimicrobial Resistance Collaborators, “Global Burden of Bacterial Antimicrobial Resistance in 2019.”

^[2] Viswanathan, “Off-Label Abuse of Antibiotics by Bacteria.”

^[3] Dadgostar, “Antimicrobial Resistance.”