ANTIBIOGRAM

Antibiogramom se ispituje osjetljivost mikroorganizma na antibiotik izlaganjem standardizirane koncentracije mikroorganizma specifičnim koncentracijama antibiotika. Osjetljivost se može ispitivati na bakterijama, gljivicama i virusima. Za neke mikroorganizme se prema osjetljivosti na jedan lijek, može predvidjeti osjetljivost na slične lijekove. Zbog toga se ne ispituje osjetljivost baš na sve lijekove koji dolaze u obzir.

Antibiogram se određuje in vitro te se u obzir ne uzimaju mnogi faktori koji djeluju in vivo (npr. farmakodinamika, koncentracije lijeka specifične za pojedino sijelo bolesti, imunosno stanje domaćina, za sijelo specifične obrambene snage domaćina) i utječu na uspjeh liječenja. Stoga se na osnovi antibiograma ne može uvijek predvidjeti ishod liječenja.

Ispitivanje osjetljivosti može biti kvalitativno, semi–kvantitativno ili pomoću metoda na osnovi nukleinskih kiselina. Pretragom se također može odrediti učinak kombiniranja različitih antibiotika (testiranje sinergije).

Kvalitativne metode: Kvalitativne metode su manje precizne od kvantitativnih. Rezultati se obično iznose kao osjetljiv (susceptible = S), srednje osjetljiv (intermediate = I) ili otporan (resistant = R). Često primjenjivana pomoću difuzije na disku (također poznata kao Kirby– Bauerov test) pogodna je za brzo rastuće mikroorganizme. Tom metodom se na podloge od agara inokulirane s ispitivanim uzročnikom stavljaju antibiotikom natopljeni diskovi. Nakon inkubacije (traje od 16–18 h) se mjeri promjer zone inhibicije oko svakog diska. Svaka kombinacija mikroorganizma i antibiotika ima različiti promjer, što se označava sa S, I ili R.

Druge metode kod kojih nije potrebno tako strogo držanje metoda testiranja se mogu primijeniti za brzi probir otpornosti pojedinog organizma ili pojedinačnog lijeka ili skupine lijekova ili na specifične antimikrobne kombinacije (npr. otpornost na oksicilin Staphylococcus aureuasa rezistentnog na meticilin, koji stvara β–laktamazu).

Semikvantitativne metode: Semikvantitativnim metodama se određuje minimalna koncentracija lijeka koja in vitro inhibira rast određenog mikroorganizma. Ta minimalna inhibitorna koncentracija (MIK) se iznosi kao brojčana vrijednost koja se može prevesti u jednu od 3 skupine: S (osjetljiv), I (srednje osjetljiv) ili R (otporan). Određivanje MIK–a se koristi ponajprije za bakterije, uključujući i mikobakterije i anaerobe, ali se ponekad koristi i za gljivice. Također je moguće određivanje minimalne ubojite (baktericidne) koncentracije (MBK), ali je tehnički složeno a ne postoji dogovor o standardima tumačenja nalaza.

Urinokultura je pojam koji se koristi za bakteriološko određivanje mokraće. Postoje bakterije koje se nalaze normalno na sluznici i one se nazivaju fiziološka flora. Međutim, neke bakterije su patogene i one izazivaju simptome bolesti. Da bi nalaz bio pouzdan, vrlo je važno pridržavati se uputa za prikupljanje uzorka mokraće.

Referentne vrijednosti

Muškarci i žene: sterilno

Nalaz:

Ukoliko je nalaz pozitivan i nađene su i izolirane bakterije, radi se antibiogram, odnosno određuje antibiotik koji najbolje djeluje na izoliranu bakteriju.

Najvjerodostojniji je rezultat urinokulture iz prvog jutarnjeg urina. Urin treba biti u mjehuru najmanje 3 sata.

PRIPREMA: Kako se pripremiti za urinokulturu?

Kako bi se dobili najtočniji mogući rezultati, urin mora biti koncentriran, što znači da mora odstajati u mjehuru najmanje 4 sata prije uzimanja uzorka. Zato je najbolje iskoristiti prvi jutarnji urin i to srednji mlaz.

Prije pretrage nije potrebno mijenjati prehrambene navike, možete konzumirati bilo koju hranu ili piće. Važno je obavijestiti liječnika ako uzimate bilo kakve lijekove. Osim ako liječnik ne odredi drukčije, urin se ne uzima za vrijeme liječenja antibioticima jer može dati pogrešne nalaze.

CIJENA: 20,00 KM

Prepustite laboratorijske pretrage i analizu Vašeg zdravlja i zdravlja vaših najbližih timu iskusnih i pouzdanih stručnjaka.
IZABERI LABORATORIJSKU ANALIZU