Ponedjeljak – Petak 08:00 – 17:00

stenoza mitralnog zaliska

Stenoza mitralnog zaliska: dijagnostičke procedure i liječenje

Mitralna stenoza predstavlja suženje mitralnog zaliska – srčane strukture koja se nalazi između lijeve pretkomore i lijeve komore. Njena uloga je da omogući nesmetan protok krvi iz pretkomore u komoru tokom dijastole (fazom punjenja srca). Kada dođe do suženja ovog zaliska, krv teže prolazi u lijevu komoru, što izaziva niz simptoma i komplikacija, a u težim slučajevima može ozbiljno ugroziti kvalitet života i zdravlje pacijenta.

Uzroci mitralne stenoze

Najčešći uzrok mitralne stenoze je reumatska groznica – posljedica prethodne infekcije bakterijama streptokoka. Iako je danas ova bolest rjeđa u razvijenim zemljama, u zemljama sa slabijim pristupom zdravstvenoj zaštiti i dalje se javlja. Osim reumatske groznice, drugi mogući uzroci uključuju:

  • Kalcifikacije zaliska kod starijih osoba
  • Kongenitalne (urođene) anomalije
  • Tumori srca ili tumorske mase
  • Infektivni endokarditis (rijetko)

Kada posumnjati na mitralnu stenozu?

Simptomi se obično razvijaju postepeno, kako se suženje zaliska pogoršava. Najčešći znakovi uključuju:

  • Kratak dah, najprije pri naporu, a kasnije i u mirovanju ili tokom noći
  • Umor i slabost, uslijed smanjenog dotoka krvi iz lijeve komore u sistemsku cirkulaciju
  • Kašalj, često sa pjenastim ispljuvkom, ponekad i tragovima krvi
  • Palpitacije (preskakanje srca), naročito ako je prisutna atrijska fibrilacija
  • Otok nogu i stopala
  • Nelagodnost u grudima (rjeđe)

Kod djece i mlađih osoba simptomi mogu biti dugo neprimjetni, dok fizički napor često prvi izazove tegobe.

Kako se postavlja dijagnoza mitralne stenoze?

Precizna dijagnostika je ključna za pravovremeno liječenje i sprječavanje komplikacija poput plućne hipertenzije ili srčane insuficijencije. Standardni dijagnostički postupci uključuju:

1. Fizikalni pregled i auskultacija – ljekar može čuti karakterističan dijastolni šum na vrhu srca stetoskopom, što upućuje na stenozu.

2. Elektrokardiogram (EKG) – može pokazati znake proširenja lijeve pretkomore ili prisutnost aritmija.

3. RTG grudnog koša – koristi se za procjenu veličine srca i prisustva tečnosti u plućima.

4. Ehokardiografija (ultrazvuk srca) – zlatni standard za postavljanje dijagnoze. Ovom metodom se precizno mjeri veličina otvora mitralnog zaliska, debljina njegovih listića, brzina protoka krvi i prisustvo kalcifikacija.

5. Transesofagealna ehokardiografija – preciznija verzija ultrazvuka srca gdje se sonda uvodi kroz jednjak radi boljeg prikaza zaliska – koristi se kod složenijih slučajeva ili pred operaciju.

6. Kateterizacija srca – rezervisana za slučajeve gdje je potrebna dodatna procjena plućnog pritiska ili planiranje invazivnog zahvata.

Liječenje mitralne stenoze: konzervativno i intervencijsko

Terapijski pristup zavisi od težine stenoze, prisutnosti simptoma i općeg stanja pacijenta.

Konzervativno liječenje – kod blagih slučajeva bez izraženih simptoma:

  • Redovno praćenje i kontrola ultrazvukom
  • Lijekovi za regulaciju srčanog ritma i otkucaja (kod atrijske fibrilacije)
  • Diuretici za smanjenje zadržavanja tečnosti
  • Antikoagulantna terapija (lijekovi protiv zgrušavanja krvi), posebno ako postoji atrijska fibrilacija

Balonska valvuloplastika – minimalno invazivna procedura gdje se kateter s balonom uvodi u srce i proširuje otvor mitralnog zaliska. Pogodna za mlađe pacijente s reumatskom stenozom, bez velikih kalcifikacija.

Hirurško liječenje – u slučaju teške stenoze koja nije pogodna za valvuloplastiku, pristupa se hirurškoj zamjeni mitralnog zaliska – bilo mehaničkom ili biološkom protezom.

Komplikacije ako se ne liječi

Neliječena mitralna stenoza može dovesti do:

  • Plućne hipertenzije
  • Hronične srčane insuficijencije
  • Tromboembolijskih incidenata (npr. moždanog udara)
  • Poremećaja srčanog ritma
Kada se javiti na pregled?

Ako imate simptome poput zaduhe, brzog zamaranja, otoka ili lupanja srca, ne odgađajte pregled kod interniste ili kardiologa. Rano otkrivanje i praćenje mitralne stenoze omogućava pravovremenu terapiju i značajno smanjuje rizik od komplikacija.