Ortopedija je medicinska disciplina koja se bavi proučavanjem, sprečavanjem i liječenjem bolesti sistema za kretanje. Naziv ortopedija potiče od grčke riječi “orthos” što znači ravan, uspravan i riječi “paidon” što znači dijete!

Rana ortopedija podrazumevala je korekciju stanja najčešće kod dijece kao što su skolioze, paralize, tuberkuloze kostiju, a potom i urođene deformitete kao što su iščašenje kukova i deformiteti stopala. Postepeno ortopedija uključuje prijelome, te dislokaciju i traumu skeleta.

Desetinama godina ortopedija se svodila na liječenje preloma manipulacijom kostiju i zglobova, te apsolutnim mirovanjem. Prijelomi kuka kao i mnogi drugi smatrani su neizlječivim i bili su ignorisani. Pacijent bi mirovao, dopuštajući prijelomu da zaraste, a potom je morao prilagoditi način života novonastalim poteškoćama u hodanju, nemogućnošću saginjanja ili drugim poteškoćama koje su proistekle iz krivog srastanja.

Kako danas funkcioniše ortopedija?

Tridesetih godina prošlog vijeka dizajniran je zavrtanj, klin i ploča kojima su se fiksirali prelomljeni fragmenti kosti i omogućavali idealno zarastanje. Potom je dizajnirana i proteza koja je vremenom počela zamjenjivati oštećene zglobove najprije kuka, pa koljena, pa ramena itd. a na kraju gotovo svih zglobova. To je dovelo do velikog napretka u pogledu podizanja kvaliteta života ljudi.

Ortopedija je danas pretežno hirurška grana, ali isto tako usko sarađuje i sa konzervativnim granama kao što su pedijatrija, neurologija, fizikalna medicina, sportska medicina, školska medicina i reumatologija. Budućnost ortopedije je u rukama temeljnih naučnih disciplina, a prije svega u rukama molekularne biologije i to u smislu uzgajanja kulture hrskavičavih ćelija namijenjenih za liječenje degenerativno izmjenjene i istrošene hrskavice. Genska terapija u ortopediji više nije naučna fantastika već se primjenjuje i u kliničkoj praksi, a prije svega za naslje

Šta je cilj ortopedije?

Ortopedija se bavi širokim rasponom bolesti i povreda, uključujući prirođene i stečene deformitete, sportske ozljede, traume, degenerativne bolesti, tumore, infekcije i druge stanja koja utječu na mišićno-koštani sistem.

Ortopedija ima različite podspecijalizacije, kao što su traumatologija, sportska medicina, ortopedija kralježnice, ortopedija stopala i gležnja, ortopedija ramena i lakta, ortopedija ruke i zgloba, ortopedija kuka i koljena, ortopedija djece, ortopedija tumora i drugi.

Liječenje u ortopediji obično uključuje procjenu pacijentovog stanja, postavljanje dijagnoze, planiranje liječenja, provođenje liječenja, praćenje napretka i prilagođavanje liječenja ako je potrebno.

Koje su najčešće bolesti koje se liječe u ortopediji?

Najčešće bolesti koje se liječe u ortopediji su artroza, osteoporoza, osteomijelitis, lomovi, uganuća, prijelomi, hernija diska, išijas, skolioza, i drugi problemi s kralježnicom.

Kako se dijagnosticiraju bolesti mišićno-koštanog sistema?

Dijagnoza bolesti mišićno-koštanog sistema može se postaviti kroz različite dijagnostičke postupke kao što su radiološki pregledi (RTG, CT, MRI), laboratorijski testovi, pregledi kralježnice i zglobova, provjera pokretljivosti zglobova i mišićne snage, te druge specijalizirane pretrage.

Kako se liječe povrede mišićno-koštanog sistema?

Liječenje povreda mišićno-koštanog sistema ovisi o vrsti i težini povrede. U većini slučajeva primjenjuju se konzervativne terapije kao što su odmor, fizikalna terapija, primjena leda, rehabilitacija i lijekovi protiv bolova. U nekim slučajevima, operacija može biti potrebna.

Koliko dugo traje rehabilitacija nakon operacije?

Vrijeme rehabilitacije nakon operacije ovisi o vrsti operacije i toku ozdravljenja pacijenta. Obično traje od nekoliko sedmica do nekoliko mjeseci, a može uključivati ​​fizioterapiju, korištenje ortoza, vježbe i druge oblike terapije.