Ultrazvuk je neinvazivni test, tačnije medicinska dijagnostička metoda. Ultrazvučna slika se drugačije i naziva sonogram. Ultrazvuk koristi visokofrekventne zvučne talase za kreiranje slika ili videozapisa unutrašnjih organa ili drugih mekih tkiva, kao što su krvni sudovi u realnom vremenu. Ultrazvuk omogućava zdravstvenim radnicima da “vide” detalje mekih tkiva unutar vašeg tijela bez pravljenja ikakvih rezova (posjekotina). I za razliku od rendgenskih zraka, ultrazvuk ne koristi zračenje. Iako većina ljudi povezuje ultrazvuk s trudnoćom, zdravstveni radnici koriste ultrazvuk za različite situacije i za pregled nekoliko različitih dijelova unutrašnjosti vašeg tijela.

Šta podrazumijeva ultrazvuk mišića natkoljenice?

Ultrazvuk mišića natkoljenice je dijagnostički postupak koji se koristi za vizualizaciju i procjenu stanja mišića u području natkoljenice. Ovo područje uključuje mišiće poput kvadricepsa ili mišića stražnjeg bedra. Ultrazvuk se koristi za identifikaciju i procjenu prisutnosti oštećenja mišića, poput napetosti, kidanja, upale ili drugih stanja.

U ovom postupku, ultrazvučni senzor se stavlja izravno na kožu iznad područja koja se pregledavaju. Senzor zatim šalje visokofrekventne zvučne valove u tijelo, a refleksije valova omogućuju stvaranje slike unutarnjih struktura na monitoru. Liječnik može pregledati ove slike kako bi procijenio zdravlje mišića i utvrdio moguće uzroke boli ili nelagode u području natkoljenice.

Ultrazvuk mišića natkoljenice smatra se sigurnim i neinvazivnim postupkom koji ne zahtijeva specijalnu pripremu. Može biti koristan za osobe koje osjećaju bol, napetost ili slabost u mišićima natkoljenice, a također se koristi i za praćenje oporavka nakon ozljede ili operacije.

Natkoljenica je dio noge koje povezuje kuk i koljeno. Koštanu osnovu natkoljenice čini bedrena kost (femur) koja je najveća kost u ljudskom tijelu. Mišiće natkoljenice možemo podijeliti u tri grupe: prednju, unutrašnju i zadnju ili stražnju skupinu. S prednje strane natkoljenice smješten je kvadriceps, to je četveroglavi mišić, on je zadužen za pokret ispružanja koljena te je jedan od najvažnijih stabilizatora koljena i “amortizera” sile koja nastaje prilikom doskoka na tlo. Uz četveroglavi mišić s prednje strane natkoljenice nalazi se i tzv. sartorius koji je najduži mišić u ljudskom tijelu. S unutrašnje strane natkoljenice nalazi se skupina mišića aduktora, njihova zajednička funkcija je primicanje natkoljenice, a zadnju skupinu, poznatiju kao i zadnja loža, čine tri mišića (m. biceps femoris, m. semitendinosus, m. semimembranosus). Mišići zadnje lože zaduženi su za pokret ispružanja u kukovima i pokret savijanja koljena. Zadnjom stranom natkoljenice prolazi živac, a unutrašnjom glavne krvne žile, femoralna arterija i vena.

S vanjske strane natkoljenice preko mišića se nalazi iliotibijalna tetiva odnosno 4-6 cm široka masa koja povezuje glutealnu muskulaturu s koljenom. Tetiva se uslijed prenaprezanja može upaliti. Prijelomi srednjeg dijela (dijafize) bedrene kosti najčešće se događaju kao rezultat visokoenergetskih ozljeda kao što su saobraćajne nesreće ili kao posljedica pada na ravnom, kod starijih osoba.