Ponedjeljak – Petak 08:00 – 17:00

celijakija

Celijakija

Klinička slika i simptomi celijakije 

Celijakija, poznata i kao glutenska enteropatija, autoimuna je bolest koja se javlja kod osoba koje su osjetljive na gluten. Gluten je protein koji se nalazi u žitaricama poput pšenice, ječma i raži. Kod osoba s celijakijom, gluten oštećuje sluznicu tankog crijeva i ometa apsorpciju hranjivih tvari, što može dovesti do brojnih simptoma. Kod odraslih simptomi povezani sa celijakijom uključuju česte bolove u trbuhu, dijareju, opstipaciju, umor, bolove u kostima, prematurnu menopauzu, infertilitet i spontane pobačaje kod žena. Kod djece simptomi su slični kao i kod odraslih ljudi, s tim da mogu uključivati hiperaktivnost i apatiju. Kod djece celijakija može dovesti do komplikacija kao što su anemija, malapsorpcija, nenapredovanje i niski rast. Simptomi povezani sa celijakijom kod djece se javljaju tipično između 6. i 24. mjeseca života, mđutim u nekim slučajevima simptomi se mogu pojaviti mnogo kasnije i mogu uključivati samo jedan od simptoma, što nazivamo neklasičnim tipom celijakije. 

Kako do pravilne dijagnostike celijakije?

Za uspostavljanje dijagnoze celijakije koristi se više testova a oni obuhvataju: 

  • Serološko testiranje 

Serološko testiranje podrazumjeva detekciju antijtela u serumu. Antitjela specifična za celijakiju koja se koriste u dijagnostičkom postupniku su antitjela na tkivnu transglutaminazu ( IgG i IgA ) i anti glijadin ( IgG i IgA ). Navedena antitijela mogu biti imunoglobulin (Ig) A i G klase, ali samo ona IgA klase smatraju se visoko osjetljivima i specifičnima za celijakiju.

Dosadašnje studije i meta-analize pokazale su da je kao početni test u dijagnostičkom postupku kod sumnje na celijakiju najprikladniji anti-tTG-IgA. Zbog čega se kod sumnje na celijakiju, kao prvi korak, savjetuje odrediti ukupni IgA i anti-tTG-IgA.

  • Genetsko testiranje na HLA DQ heterodimer 

Danas, celijakija se smatra kao multiorganska bolest sa snažnom genetskom predispozicijom. Studije su pokazala da više od 95% oboljelih od celijakije nosi HLA DQ2 ili DQ8 haplotip. Međutim važno je imati u vidu da postojanje DQ2 i/ili DQ8 haplotipa ne znači nužno i razvijanje bolesti. Predpostavlja se da oko 30% do 40% populacije je nositelj HLA DQ2 i/ili 8 haplotipa, ali samo manji dio njih nekada u životu razvije celijakiju. Upravo zbog toga HLA tipizacija daje visoku negativnu prediktivnu vrijednost. Što znači da osobe koje nisu nositelji HLA DQ2 i/ili 8 haplotipa imaju minimalnu predispoziciju za razvijanje celijakije te kod osoba sa negativnim genetički testom na HLA DQ2 i DQ8 celijakija se sa velikom vjerovatnoćom može isključiti. Više o genetskom testu na celijakiju pogledajte OVDJE

  • Biopsija tankog crijava

Za uspostavljanje konačne dijagnoze celijakije često se korist uzorak biopsije sluznice tankog crijeva. Obzirom da u mnogim slučajevima oštećenja sluznice nisu jednako raspoređena za histološku analizu potrebno je uzeti više uzoraka tkiva sa različitih mjesta tankog crijeva. Histološki se celijakija klasifikuje po Marsh Oberhuber klasifikaciji. Za dijagnosticiranje celijakije potrebno je imati nalaz Marsh 2 ili 3, dok se Marsh 1 ne smatra dovoljnim za dijagnozu. 

Kako dalje nakon uspostavljanja dijagnoze?

Nakon uspostavljanja dijagnoze celijakije, pacijentima se savjetuje doživotna stroga bezglutenska prehrana. Pacijenti koji su tek započeli bezglutensku prehranu preporučuje se ponavljanje serološkog testiranja nakon prvih 3 do 6 mjeseci. Normalizacija serološkog nalaza se može očekivati nakon otprilike 12 mjeseci. Osim serološkog testiranja treba provoditi kliničku i laboratorijsku evaluaciju bolesti (KKS, željezo, vitamin B12, folna kiselina, kalcij i vitamin D).